Omni media

FOTO: S Erasmusa se vraćaš pametniji. Sretniji. Deblji.

naslovna
Pogledaj fotogaleriju
Erasmus 3
Erasmus 13
Erasmus 16
Erasmus 15
Erasmus 12

+9

Toliko kasnim s člankom da sam gotovo i zaboravila da sam bila na Erasmusu. Iz Varšave sam se vratila još u sedmom mjesecu, no izvući ću se na onu da su studentske razmjene uvijek aktualna tema, stoga ću u nastavku mlatiti praznu slamu, bacati vam krafne u oči, otkriti toplu vodu i možda zabunom reći pokoju korisnu informaciju za buduće Erasmusovce.

Kada sam prijateljima rekla da idem u Poljsku na Erasmus, bili su pomalo zabrinuti. Prvi posjet Krakovu prošao mi je uz moto: Jučer Kićo, danas Slabinac. Međutim, moj Erasmus prošao je sasvim solidno. Zabrinutost je ubrzo nestala jer mi intencija nije bila tulumarenje od jutra do sutra niti degustiranje poljske vodke. Kako nitko nije pobijedio Badel, tako nitko nije ni pobijedio poljske vodke.

Od prvog dana Erasmusa, bilo mi je žao što sam tek apsolventsku godinu iskoristila za Erasmus. Da mogu vratiti vrijeme, vjerojatno bih svaku godinu provela u nekom drugom europskom gradu. To bi se još dalo izvesti da se na Hreliću može kupiti time machine, ali that ain't gonna happen.

Dok je nekima motiv za Erasmusom opijanje u stranoj zemlji, a nekima studiranje, moj primarni motiv bio je bijeg od stvarnosti. Mislim, nije da mi je grozno bilo u životu, ali tih pet mjeseci došlo mi je baš k'o budali šamar, razbistrila sam si glavu i malo posložila neke stvari u životu. Smatram da je dobro s vremena na vrijeme malo iskočiti iz rutine, a ovo je super prilika koju svaki student treba iskoristiti. Ali svaki.

Čak i oni studenti koji se boje vlastite sjene, koji se boje sami voziti u tramvaju ili koji ne mogu kupiti samostalno cipele bez da im mama stavi prst na vrh cipela s pitanjem: Je l' imaš mjesta za prste? Erasmus je izvrsna prilika za izlazak iz comfort zone, jer se zna da nigdje u svijetu ne možeš biti posramljen ili kritiziran kao na Balkanu kada svi tračeri i dušobrižnici udruže snage.

Izvor: Pinterest

Ako ste nesigurni u sebe, Erasmus će vam podići samopouzdanje do neba. Ja se ne smatram nešto prepametnom osobom, no u ovih pet mjeseci osjećala sam se poput Stephena Hawkinga uz genijalce kojima sam bila okružena, od kojih su neki djelovali poput morževa s Alzheimerom. Dakako, to ne znači da se u takvoj okolini treba opustiti, već spomenuto novo okruženje treba iskoristiti za osobnu nadogradnju. Nikada neću zaboraviti Chiaru iz Barlette koja je prvi dan Erasmusa imala siromašno znanje engleskoga s tvrdim talijanskim naglaskom. Ta Chiara, koja je bila predmet sprdnje, do zadnjeg je dana Erasmusa toliko radila na svom engleskom da je na kraju bila bolja od nekih koji su u samom startu bolje pričali od nje (mogla bih i ja poraditi na svom talijanskom koji sam četiri godine učila, više ne znam ni što ide nakon benvenuti alla festa del suono, voliamo tutti insieme u Colonijinoj Za tvoje snene oči). Bilo da se smatrate propalim slučajem ili gotovim proizvodom za tržište rada, Erasmus svima može biti prilika za rad na sebi.

Ako se želite sprijateljiti s ljudima iz raznih krajeva svijeta, ovo je izvrsna prilika i za to. S nekima imate platonsku ljubav, neki vam možda postanu poslovni kontakti, s nekima se možda vidite na našem Jadranu, a neke možda odete posjetiti u njihove matične zemlje. Osobno, upoznala sam krasne ljude, neki od njih bit će mi prijatelji do kraja života, no kako sam u Zagrebu devedeset i devet posto vremena okružena ljudima, u Varšavu sam se došla malo i odmoriti od ljudi. Ponekad mi je moto bila izjava Rona Swansona: I'm not interested in caring about people. Lako se zasititi pojedinih ljudi kojima se životna uzbuđenja svode na izmišljanje drama kao da su u Jersey Shoreu, a bilo je i žena koje su se svađale oko frajera kao da su u The Bacheloru (a bogami je bilo i takvih frajera). Osobito se lako zasititi onih koji su svaki životni potez objavljivali na insta storyju ili onih koji te zavole nakon što im kažeš bok. Fotografija ispod pokazuje jednu takvu koja cimerici i meni nije znala ni ime, no unatoč tome bile smo njene Croatian girls. Kako slatko.

Izvor: Instagram

Da ne bi ispalo da samo pljujem po ljudskom rodu, nije ni moje društvo svima neki jackpot, naravno. Nije mojoj cimerici bilo lako sa mnom kada bih imala blokade i pitala ju tipa: Ajme, kako se kažu ono antibiotici na engleskom? Antibiotics, kraljice. Moram sada spomenuti i situaciju kada sam se sa sestrom vozila biciklima po Varšavi. Vodile smo neke bitke s aparatima za iznajmljivanje bicikala. Boreći se s aparatom, rekoh: Kristo mukova. Ne moram objašnjavati što sam htjela reći. Isprva, naravno, nisam bila svjesna što sam rekla, a moja sestra mi se, očekivano, rugala. Nakon nekog vremena i malog moždanog u međuvremenu, počnem se i ja smijati, nakon čega kažem: Ma joj, zaboravila sam ti više taj engleski. Kao što se vidi iz priloženog, bila sam i ja ponekad morž.

O ljudima na Erasmusu mogla bih napisati minimalno trilogiju, od kojih bi svaka knjiga imala minimalno šesto stranica, no dosta o tome. Svatko, naravno, ima drugačija iskustva i svi imaju drugačije preferencije kod odabira ljudi s kojima žele provoditi vrijeme. Posvetit ću koji redak Varšavi. Sam grad, ne računajući okolicu, ima preko 1,765 milijuna stanovnika, što su otprilike dva fina Zagreba. Izgledom osvaja; Stare Miasto, na hrvatskom Stari grad, dio je Varšave koji ima dušu iako je bio razrušen u Drugome svjetskome ratu, Palača kulture i znanosti zgrada je u koju bi se svakog dana zabuljila i zbog toga sudarala s prolaznicima, a grad čini osobitim i devet velikih parkova, od kojih su najpoznatiji Łazienki park i Park Wilanowski. Svi ti parkovi bili su mi nadomjestak za kafiće, s obzirom na to da je kava u tamošnjim kafićima ipak luksuz. Kakav god da sam kavopija i blagi ovisnik o kafićima, taj nedostatak nekako sam pretrpjela kada sam vidjela kakve su cijene ostalih dobara. Avokado se u poljskim trgovinama nerijetko može kupiti za po dvije kune. Gotovo svi proizvodi u trgovačkim lancima jeftiniji su nego u Hrvatskoj, a o javnom prijevozu da i ne govorim. Tromjesečni studentski pokaz jeftiniji je nego ZET-ov pokaz, a uključuje bus, tramvaj i metro. Valja napomenuti da većina muzeja studentima nudi cijenu ulaznica za 1 zlot, što je 1,7 kuna. Zbog svega navedenog preporučujem Varšavu za one koji se premišljaju oko Erasmusa zbog financijskih razloga jer u Poljskoj stipendija može pokriti mnoge stvari. Dakako, ako se želi šalabajzati oko, potrebno je uštedjeti neke dodatne novce. Erasmus treba iskoristiti i za inozemne izlete jer se svakodnevno mogu naći povoljne avionske karte za neku destinaciju, a i može se unutar Poljske jeftino putovati vlakom ili busom.

Varšava je svakako grad koji svašta nudi, no ono što me umorilo tamo varšavski je mentalitet. Pokušavam bježati od stereotipova, ali moram reći da su Poljaci rezerviraniji od Balkanaca, a ljude iz Varšave ne vole pak ni Poljaci. Već prvi dan boravka u tom gradu prošao je uz mnogo svađe s lokalcima, tako da sam se ubrzo uvjerila u bahatost koja lebdi onečišćenim varšavskim zrakom (da, Varšava je jedan od najzagađenijih svjetskih velikih gradova). Tamošnji ugostitelji nemaju osjećaja za ljubaznost, kao primjerice u Krakovu i Gdanjsku, stoga treba uvijek biti spreman na dernjavu kada netko uoči da ne znate poljski.

Na kraju se postavlja pitanje koliko se isplati otići na Erasmus. Isplati se i previše, sve beneficije nemoguće je navesti. Živjela sam u predivnom gradu. Putovala sam. Upoznala zanimljive i predobre ljude. Napisala diplomski. Slušala korisne predmete na faksu. Probala jako, jako puno vrsta poljskih piva za malo para. Nekad bi se i koja vodka degustirala, bože moj. Je li to sve bio bijeg od stvarnosti? Bio je, ali povratak u realnost nakon tog bijega nije mi bio bolan jer su me sve te nove okolnosti potaknule da ne zapadnem u monotonu rutinu. Poželjno si je s vremena na vrijeme osvježiti život, a Erasmus svakome preporučujem jer ćete se s razmjene vratiti pametniji, puni dojmova i s više životnog elana. I s pokojom kilom više. Na Erasmusu se ili zdebljaš ili smršaviš, nema sredine.

Želje i pozdravi:
Hvala Katarini Šarić, najboljoj cimerici kojoj ne bi bilo lako sa mnom da nema dalmatinske flegmatičnosti.
Hvala Lidiji Stosić, zamjenskoj majci koja se treba prijaviti na neki kulinarski show.
Hvala Maji Bituh, prijateljici s kojom sam putovala i koja mi je držala instrukcije poljskog. 
Hvala Karli Lenard i Ani Paić. Bez njih ne bi bilo ovog videa. 
Hvala urednici Ani Marasović na strpljenju, ipak mi je malo dulje trebalo da ovo objavim.

I da ne bi bilo zabune, nemam ništa protiv morževa.

Komentari na članak

Vezani članci

Bergen - panorama

Erasmus iskustvo iz Norveške

FOTO: „Puno kiše, visoke cijene i povremeno gladovanje – ali definitivno se isplati“

Student PMF-a Zoran Šargač proveo je četiri mjeseca na razmjeni u Bergenu, a s nama je podijelio „muke po prijavi” te dojmove o samoj razmjeni i dalekoj Norveškoj.

učenje - naslovna

Financijska potpora

Otvoren drugi natječaj za Erasmus+ mobilnost dubrovačkih studenata

Na razmjenu se pod određenim uvjetima mogu prijaviti redovni i vanredni studenti preddiplomskog, diplomskog ili poslijediplomskog studija Sveučilišta u Dubrovniku, a prijave traju do 5. veljače.

„Eurodinner“

Erasmus Student Network Hrvatska

Mjesec multikulturalizma, solidarnosti, aktivizma i empatije među studentima

Erasmus Film Festival, humanitarni karaoke, „Dinner in the dark“ i uspon na Sljeme samo su neke zabavne aktivnosti i događaji u kojima su kroz listopad i studeni mogli sudjelovati Erasmus studenti u Hrvatskoj.

Zgrada Sabora

ESN Zagreb

Erasmusovci u Hrvatskom saboru

ESN Zagreb organizirao je posjet Hrvatskom saboru za Erasmus studente kako bi se mogli informirati o važnosti i radu predstavničkog tijela građana i nositelju zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Hostel Madrid

Petra Buljan

Televisa presenta: početak Erasmusa u Madridu

Čim sam prvi put izašla na ulicu riješena svih 40 kila kofera i okrenula se oko sebe, primijetila sam ekipicu na svakom kantunu. Neš ti toga, pomislila sam, ima toga i u nas. Dok me, u prolazu, ispod glasa, nisu upitali trebam li droge.